POVIJEST VENECIJE: POVIJEST VENECIJE

Ulaz u Basillicu Sv. Marco

MLEČANI I NAPOLEON

Nakon izbijanja Francuske revolucije 1789. i napoleonskih osvajačkih ratova, Napoleon je prekinuo neovisnost grada i 1797. prestaje postojati Mletačka Republika. Uklonio je posljednjeg dužda. Francuzi su prisvojili Veneciju, a Istra, Dalmacija i jadranski otoci pripali su Austriji. Godine 1815. Venecija je pala pod Austriju, a poslije je postala dijelom Italije.

Most uzdaha

Svi su znali da je Venecija krajem 18. i početkom 19. stoljeća bila najrazvijenija pokrajina na koju su s pravom bili jalni i Francuzi i engleski protestanti. U to vrijeme kriminal je zahvatio cijelu Europu a ljudski život nije puno vrijedio. Stoga vika protiv okrutnosti, nepoštenja, tiranije i zla, postaje gotovo univerzalna.
Venecijanski zakoni koji su uređivali odnose unutar republike vrlo su surovi a pisanim aktima uredovali likvidacije određenih prijestupa. "Nenamjerna" trovanja i utapljanja osnovni su načini blagih egzekucija.

TAJNE VENECIJE

Povijest Venecije oprana je krvlju i tajnovitošću. Maskama, lažima, odvratnim hladnim zatvorima, ubojicama, spravama za mučenje, tajnim prolazima i patnjama a sve pod okriljem vlasti koja sebe proglašava kršćanskom. Javna misao i predrasuda je vrlo blizu ovoj tezi. Kulturna događanja na sličan način obrađuju Venecijansku tematiku. Teška crna drama pod velom tamne zavjese.

Sva ta prljavština mletačke inkvizicije uvukla se u pore Venecije. Svi statuti i pisani dokumenti vladavine i tiranije bacali su veliku sramotu na taj grad i trebalo se riješiti takvih materijalnih dokaza da bi se pokazala svijetu miroljubivost vlasti i naroda.

Vivaldi - Četiri godišnja doba

ZATO TREBA OBILAZITI VENECIJU...

Pokazalo se da se moderni Mlečani ne boje temeljite istrage o drevnoj povijesti svoje zemlje. Doista, kao što se može vidjeti po uloženom trudu s kojim su započeli odmah nakon zatvaranja austrijske dominacije. Objavljivanje svog najvažnijeg blaga. Svoje dosad neprobojne arhive. U dokumentima nema tragova.

Na primjer: da je o utapanjima odlučivala "država". Također ni riječi nema o lomačama. Sadrži zapisnike o sastancima Vijeća desetorice od sredine 13. st. do kraja 16. st. Kontradikcije nastaju oko naziva kanala (Canal dell'Orfano - Kanal bez oprosta), gdje su nenamjerno utapani ljudi koji su se trebali tiho likvidirati.

Suton na San Giorgio Maggiore

U to doba surove tiranije i inkvizicije javljali su se i lažni dojavljivači koji bi iskoristili vlast i mogućnost doušništva za ostvarivanje vlastitih planova i rješavanje svojih osobnih neprijatelja pa su anonimnim dojavama putem poštanskih sandučića "Bocca di leone" ili lampiona obavljali svoje prljave radnje. Kasnije su takvi slučajevi rigorozno istraživani a lažni dojavljivači spaljivani na lomači.

Što se tiče opskrbe vodom postojao je povjerenik koji je rješavao opskrbu vodom za sve stanovnike. Glavne vodospreme bile su u Palazzo Ducale ali skoro svaka kuća imala je cisternu ili bunar. Venecijancima, dakle Mlečanima ne može se poreći sposobnost samoodržanja, arhitektonskim sposobnostima, umjetnosti, rješenjima na svim poljima potrebnim za život jedne takve republike.

VENECIJANSKE RIVE I TRGOVI

BOTTA...

Rio della Veste

Ugledni povjesničar Botta kaže: "Venecija je bila bez ozbiljnog sukoba mnogo stoljeća. Izbjegla je napade najmoćnijih naroda - Turaka, Nijemaca i Francuza. Bila je na putu osvajanja barbara i usred revolucija. Međutim Republika se sigurno izvukla iz svih političkih oluja.
Takvo je savršenstvo njenih drevnih zakona koji su imali temelj u korijenima, koji potječu iz vremena zbog kojih Venecija nikada nije morala promijeniti svoj karakter." "Vjerujem da je vlada bila više nego mudra i da je Veneciji, kako u odnosu na njezino očuvanje, sreća njenih stanovnika bila jako bitna.

Iz tog razloga u Veneciji nikad nije bilo opasnih frakcija, a iz istog razloga, nikada nije bilo straha od novih ideja ... Ja ne znam da li bi trebao osjećati sažaljenje ili ogorčenje prema onima koji su tako žestoko protiv inkvizicije u Veneciji sa svrhom da razmislite o postojanje tribunala kao opravdanju za smrt drevne i svete Republike"

Brojne crkve, samostani i bratovštine duguju svoje podrijetlo Veneciji za neki glas zahvalnosti za neku korist odobrenu od Boga.

Privrženost Katoličkoj crkvi Venecija je dokazala i sačuvala cijelom svojom poviješću štujući je kroz sve ratove počevši od Turaka pa dalje a Bog joj je uzvratio ljepotom i čestitošću.

POVIJEST VENECIJE